Leksikon-uvod
Ova rubrika bi trebala poslužiti posjetiteljima koji u određenim situacijama trebaju komunicirati s ljudima iz osiguranja, kako bi bolje razumjeli ono što im oni govore, kako bi mogli postavljati bitna i važna pitanja te kako bi im bilo lakše donositi ispravne odluke u svezi osiguranja. Stil pisanja se svodi na jednostavnost i razumljivost u opisu određenog pojma, uz nastojanje izbjegavanja upotrebe uskostručnih termina i s doziranom upotrebom jednostavnih primjera iz života i prakse.
__________________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________________
Povratak na sve termine leksikona
Franšiza
Sudjelovanje osiguranika u šteti u određenom iznosu naziva se franšiza ili samopridržaj. Iznos štete koji snosi osiguranik može biti izražen u postotku od nastale štete ili u apsolutnom iznosu, što je predmet ugovora o osiguranju, a franžiza može biti odbitna ili integralna.
Odbitna frašiza je ona franšiza kad se za ugovoreni iznos franšize umanji svota za isplatu pa recimo da se dogovori odbitna franšiza od 10 % nastale štete i utvrdi se šteta od 10.000,00 kn, osiguratelj će isplatiti 9.000,00 kn, jer će zadržati 10 % na ime ugovorene odbitne franšize.
Integralne franšize se najčešće određuju u apsolutnom iznosu i kod njih se štete koje nastanu u osiguranom razdoblju , a manje su od iznosa ugovorene franšize, ne isplaćuju, ali ako štete budu veće od ugovorene franšize, onda se isplaćuje ukupna šteta. Integralne franšize se vrlo rijetko ugovaraju, ali ima slučajeva i takvog osiguranja.
Franšize se ugovaraju uglavnom iz razloga da se stimulira osiguranika na veću pažnju, a isto tako izbjegavaju se takozvane bagatelne štete, čija obrada i likvidacija može biti skuplja od nje same.
___________________________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________________________
Literatura
U pisanju ovog leksikona koristio sam određenu stručnu literaturu
kojom se i inače služim u vlastitoj edukaciji, na način da mi je ona
služila kao svojevrsni tester i korektor onog što sam napisao.
Literatura:
1. Ugovorno pravo osiguranja-komentar zakonskih odredbi-dr.sc. Drago Pavić, redoviti profesor sveučilišta u Splitu
2. Ugovor o osiguranju osoba-život-nezgoda-zdravstveno-prof.dr.sc. Marijan Ćurković
3. Osiguranje i reosiguranje-dr.sc. Mile Bijelić
4. Životno osiguranje- dr.sc. Nikola Mašić
5. Riječnik osiguranja- dr. Sanja Andrijašević i Tatjana Račić-Žlibar
6. Ekonomski leksikon-Leksikografski zavod "Miroslav Krleža"