Ukidaju se porezne olakšice

Nakon dugo vremena evo konačno jednog novog posta. Razlog nepisanja nije u mojoj lijenosti, nego u pomanjkanju resursa, što se ono kaže, "fali žive sile". Imam puno drugih obaveza, a kako se živjeti mora, prioritet sam dao onome od čega se nešto može i zaraditi. No eto, uhvatio sam malo vremena, a i tema je zanimljiva pa sam odlučio napisati par riječi.
Najavljeno je ukidanje nekih poreznih olakšica, među kojima se nalazi i porezna olakšica za uplate u životna osiguranja. Postavlja se pitanje, hoće li ova odredba negativno utjecati na broj ugovorenih polica. Osobno mislim da neće bitno, a to stoga, jer ovakva kakva je dosad bila i nije bila nešto posebno.
Kao prvo, stvarnu korist je imao relativno mali broj ljudi, jer se isplatilo koristiti je, samo onima koji su imali velike plaće. Obzirom da se po isplati osigurnine morao plaćati porez po stopi od 15% i da su procedura i obračuni zadavali mnogo glavobolje ugovaratelju osiguranja, ova takozvana porezna olakšica nikad nije bila potpuno prihvaćena. Upravo zato mislim da zbog njenog ukidanja i neće biti previše žala, kako kod ugovaratelja osiguranja, tako i kod osiguratelja.
Kao što je poznato, ako se uplaćene premije nisu koristile kao porezna olakšica, onda se isplaćena osigurnina, bez obzira na njen iznos, nije tretirala kao dohodak i nije podlijegala oporezivanju. To će vrijediti i dalje samo neće biti te nepotrebne dileme, koristiti ili ne, poreznu olakšicu. Dakle, puno se neće izgubiti, a dobit će se, ako na ničemu drugom, ono na jednostavnosti i razumljivosti proizvoda i njegovih posljedica u smislu oporezivanja dohotka.
S tim u svezi, preporučam i dalje ozbiljno razmišljati o životnom osiguranju, ali uvjek imati na umu da ugovorena premija ne smije biti noćna mora, već jedan podnošljiv, usudio bih se reći, neprimjetljiv izdatak. Polazna osnova za ugovaranje životnog osiguranja ne smije biti osigurana svota, već to izričito mora biti premija. Nakon strogog određenja premije, može se težiti što većoj osiguranoj svoti, ali samo na način da se produžuje rok trajanja osiguranja, a ne povećanja premije.  
Na kraju, mislim da bi i osiguratelji mogli pokazati malo više inventivnosti i dobre volje u stimuliranju svojih klijenata, kako pri ugovaranju novih ugovora, tako još više u održanju starih. Siguran sam da bi nagrađivanje ustrajnosti i točnosti u plaćanju premija donijelo, dugoročno  gledano, rezultate koji bi pokrili izdatak po toj osnovi, a o psihološkim efektima zadovoljnog kupca da se i ne govori.