Pranje novca kroz životno osiguranje

Nedavno je usvojen Zakon o spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma (ZSPNFT) i neki podzakonski akti vezani uz to, a nedugo zatim, mogle su se čuti reakcije naših osiguratelja u svezi s tim. Takozvani podzakonski akti, a uglavnom se radi o raznim pravilnicima, napucima i smjernicama propisuju koje su obveze osiguratelja u primjeni i sprovođenju zakonskih odredbi, propisanih spomenutim zakonom.

Više posla a manja zarada.

Ovaj podnaslov bi bio sažetak onoga što čeka osiguratelje nakon donošenja ovih akata i bilo je sasvim logično  očekivati oštre prosvjede osiguratelja, koji se i događaju u zadnje vrijeme. Druga je stvar, koliko će oni polučiti uspjeha, ali je činjenica da se osiguratelji s time ne mogu samo tako pomiriti. Zašto bi primjedbe i prigovori osiguratelja mogli ostati zaista samo na tom nivou, govore činjenice o donošenju različitih odluka i njihovih provedbi, u kojima država također nije puno razmišljala i pokazivala iole razumjevanja glede raspodjele tereta njihove provedbe.
Iako je nastojanje spriječavanja pranja novca i financiranja terorizma potpuno legitimno i čak poželjno s aspekta bilo kojeg društvenog čimbenika, provedba toga je osmišljena na krajnje voluntaristički način, bez imalo osjećaja za ukupnu društvenu efikasnost i produktivnost onih na čija leđa je natovarena ova obaveza.

Prijaviti slučaj na vrijeme

Potpuno je jasno da se borba protiv ovog zla može voditi samo ako su u nju uključeni svi čimbenici tog lanca i da je prvi i osnovni moment, pravovremenost u djelovanju. S te strane gledajući, na osigurateljima je presudna uloga da sumnjivu namjeru u pogledu transakcije prijave što prije, ali je diskutabilno to, da oni svaki za sebe rade poslove dubinske analize, kada bi to znatno lakše, brže i jednostavnije provelo jedno državno tijelo, oformljeno unutar Ureda za spriječavanje pranja novca i financiranja terorizma (USPNFT). Zakon nalaže internu reorganizaciju svakog društva s ciljem formiranja zasebnog tima koji bi se bavio ovim poslovima i time im stavlja na teret financijski trošak takvog ustroja, a kad bi država preuzela taj posao, onda bi tako oformljeno tijelo obavljalo poslove dubinske analize za sve financijske institucije.

Baza sumnjivaca

Obrađene sumnjive osobe bi činile nekakvu bazu koju bi financijske institucije mogle koristiti u skladu sa propisanom metodologijom i uz određenu zakonsku proceduru. Financiranje takvog tijela moglo bi biti iz proračuna jer je to opći interes, ali i kad bi se prebacilo na financijske institucije koje bi ga koristile, bilo bi to znatno jeftinije i efikasnije od ovog modela kojeg propisuje sadašnji zakon.
U smjernicama koje je izradila HAFNFA navedene su osobe koje predstavljaju povećani rizik ili sumnju pa sukladno tome, to bi tijelo moglo odmah bez ikakvih zahtjeva obrađivati osobe koje podliježu takvom riziku i u trenutku kad one prijave namjeru za obavljanje određene transakcije, potrebni podaci su već na raspolaganju.