Krediti uz police osiguranja života

Krajem 2008. i tijekom 2009. godine osiguratelji bilježe stagnaciju životnih osiguranja, a neki čak i pad u odnosu na prethodne godine kada je ovaj vid osiguranja imao dvocifreni postotni porast. Razlozi za taj trend uglavnom su se pronalazili u posljedicama svjetske i domaće recesije, koja je izazvala, ne samo pad prihoda građanstva, već i nagli pad kreditiranja građana pa je samim tim došlo do pada interesa za ugovaranjem ove vrste osiguranja.

Mjesečna rata i premija-preteško

Takozvano bankoosiguranje, kao poseban prodajni kanal, se izvanredno uklopilo u sveopću potrošačku groznicu koja je prethodila ovim kriznim godinama. Gotovo svaka banka je imala svog partnera osiguratelja s kojim su napravljeni sporazumi o prodaji životnog osiguranja u paketu s nekom vrstom kredita, a najčešće su to bili gotovinski nenamjenski krediti. Građani koji su pohrlili u banke na njihov zov za dodjelu kredita, po dolasku su između ostalog bili informirani, kako za ovaj kredit moraju ugovoriti policu životnog osiguranja, koja predstavlja instrument osiguranja za povrat odobrenog kredita, ali i da policu moraju uzeti  kod određenog osiguratelja. Iako je protuzakonito  uvjetovati izbor osiguratelja, banke su to radile bez ikakvih posljedica, a građani su bili sretni da dobiju kredit i ovakve tričarije ih uopće nisu zanimale.
Sve je išlo dobro dok se nije dogodilo ono s početka ovog posta. Došlo je vrijeme kada se i rata kredita nije mogla otplaćivati, a kamoli još i premija za životno osiguranje i uslijedilo je teško razdoblje, kako za građane koji su si natovarili obavezu, tako i za osiguratelje, koji su bili pritisnuti ogromnim brojem zahtjeva za otkup police ili jednostavno, prekidom osiguranja.

Grijeh je i nagovarati na grijeh

U kršćanskom nauku je grijeh i onda kad se drugog nagovara grijeh, a u svjetovnom okruženju, odnosno našem zakonodavstvu je kazneno djelo i samo poticanje na kazneno djelo. U isto vrijeme, nagovarati ljude da kupe nešto što im i nije jako potrebno, ili još gore na ono što će im kasnije zasigurno proizvesti gotovo nerješiv problem, u našem potrošačkom vremenu zovemo tržišnom slobodom, slobodom izbora ili pravom na vlastito odlučivanje i ne smatra se nikakvim grijehom.
Nije grijeh ponuditi policu životnog osiguranja, dapače, držim to potpuno legalnim pa čak i dobronamjernim gestom, ali uvjetovati dobivanje kredita ugovaranjem police životnog osiguranja, e to smatram grijehom, pogotovo kad se uzme u obzir da to ne služi svrsi navedenoj u obrazloženju toga.
Naime, polica životnog osiguranja ima mizernu vrijednost u prvoj polovici trajanja osiguranja i tom vrijednošću, kreditor nije zaštićen, ako korisnik kredita postane platežno nesposoban, a slučaj smrti korisnika kredita se može pokriti znatno jeftinijim proizvodom, kao što je riziko osiguranje života.

Rezultati kratkog daha

Ima poslovica da čovjek koji se opeče, poslije i na hladno puše, koju će sasvim sigurno rabiti oni koji su prošli  „golgotu“ prezaduženosti. I kad im dođu bolja vremena, sjetit će se nepodnošljive situacije kad su vraćali kredit i plaćali premiju, a za kruh nisu imali, i dobro će razmisliti o ponovnom ulasku u takve avanture. Ovo na umu bi trebali imati i osiguratelji, a posebno bankari, jer sutra dolazi novi dan i kome će prodati svoje proizvode ako prokockaju povjerenje svojih kupaca.
 Imaju te situacije i svoju dobru stranu, a to bih mogao objasniti ponovo uz jednu poslovicu, koja kaže kako se svaka škola plaća, ali je bitno da cijena ne bude previsoka, no što je veća cijena, bolje se pamti. Kada smo već kod poslovica ja bih preporučio onu da se čovjek na greškama uči, ali, ako je ikako moguće da to bude na tuđima, a ne na svojima.